Istočna Europa ima plan kako se zaštititi od Putina: Takva odluka može imati ozbiljne posljedice

Od početka ruske agresije na Ukrajinu u veljači 2022., teško da postoji važnije pitanje za NATO od zaštite njegova istočnog krila. Finska, Estonija, Latvija, Litva i Poljska pet su od ukupno šest članica NATO-a koje graniče s Rusijom i Bjelorusijom, podsjeća Deutsche Welle.

Od 2022. te su države znatno ulagale u osiguravanje granica - primjerice, izgradnjom ograda i nadzornih sustava. Sada se pojavio i novi plan zaštite granica: postavljanje protutenkovskih i protuosobnih mina.

Povlačenje iz Ottawske konvencije

Posljednjih mjeseci tih pet NATO zemalja najavljivalo je povlačenje iz tzv. Ottawske konvencije, sporazuma zaključenog 1997., a koji je stupio na snagu dvije godine kasnije. Konvencija zabranjuje protuosobne mine, njihovu upotrebu, proizvodnju i distribuciju, diljem svijeta.

Ova vrsta mina vrlo je problematična, jer ne biraju žrtve, mogu ubiti ili raniti i vojnike i civile. Osim toga, mine često ostaju aktivne i nakon završetka sukoba. Samo u 2023. gotovo 6000 ljudi u svijetu poginulo je ili bilo ranjeno od mina - od toga je 80 posto civila, uključujući djecu. S druge strane, razminiranje je opasno, skupo i izuzetno dugotrajno.

Povlačenje tih pet država iz konvencije sada bi trebalo biti službeno potvrđeno, jedino se Norveška, koja također graniči s Rusijom (gotovo 200 kilometara granice), protivi toj odluci. Od kraja godine, tih pet članica NATO-a mogle bi ponovno početi proizvoditi i skladištiti protuosobne mine blizu svojih granica - koje bi se u ozbiljnim situacijama koristile brzo i masovno.

Ukupno 164 zemlje u svijetu potpisale su Ottawsku konvenciju, ali 33 nisu - među njima i velike sile poput SAD-a, Kine i Rusije. Rusija, zapravo, posjeduje najveće zalihe protuosobnih mina na svijetu - procjenjuje se da ih ima oko 26 milijuna. Mnoge od njih već se koriste u Ukrajini.

Milijuni mina u šumovitim područjima?

Prema podacima nevladine organizacije Handicap International, do danas je 58 država i teritorija kontaminirano minama - iako su se sukobi u mnogima od njih dogodili prije desetljeća.

U najgorem slučaju, u sljedećih nekoliko godina nova velika područja mogla bi biti dodana na taj popis. Granica pet članica NATO-a s Rusijom i Bjelorusijom, od finske Laponije na sjeveru do poljske pokrajine Lublin na jugu, duga je oko 3500 kilometara. Velik dio tog prostora slabo je naseljen i gusto pošumljen, što otežava nadzor.

U tim je zemljama prisutan veliki strah od mogućeg ruskog napada na NATO teritorij. Taj strah sada je toliko izražen da bi mogle posegnuti za oružjem koje je svijet pokušao zabraniti i ukinuti. Prema pisanju britanskog lista The Telegraph, stručnjaci NATO-a već analiziraju koja bi područja bila prikladna za postavljanje mina. Cilj članica Saveza je maksimalno odvraćanje: u kombinaciji s drugim sigurnosnim mjerama, minsko polje trebalo bi, u slučaju napada, nanijeti tolike gubitke neprijatelju da bi Moskva bila prisiljena odustati od daljnjih ratnih planova.

Nova "Željezna zavjesa"

Za učinkovitu zaštitu tako duge granice bilo bi potrebno nekoliko milijuna mina i eksplozivnih naprava. Velika područja morala bi ostati nenastanjena desetljećima, a posljedice po ljude i okoliš bilo bi teško predvidjeti.

O takozvanoj eksplozivnoj "Željeznoj zavjesi" već je pisao David Blair, dopisnik The Telegrapha - aludirajući na čuvanu granicu između NATO-a i država Varšavskog pakta tijekom Hladnog rata. Uz moguće postavljanje mina, istočnoeuropske članice NATO-a poduzele su i niz drugih mjera. Granične ograde i zidovi već su izgrađeni ili ojačani, ugrađeni su suvremeni sustavi nadzora i ranog upozoravanja, a povećan je i broj vojnika.

Neke države planiraju i dodatne korake - postavljanje sustava za obranu od dronova, produbljivanje kanala za navodnjavanje koji bi se mogli koristiti kao rovovi, te sadnju drveća duž važnih prometnica radi smanjenja vidljivosti i povećanja zaštite civila i vojnika.

Nužnost ili neodgovornost?

Posebno ranjiva članica NATO-a na istoku je Litva. Između ruske eksklave Kalinjingrad na zapadu i Bjelorusije na istoku, prolazi tzv. Suvalski koridor - uska kopnena veza duga svega 65 kilometara između Baltika i ostatka NATO teritorija.

Zbog straha od mogućeg napada upravo na tom mjestu, Litva planira uložiti oko 800 milijuna eura u proizvodnju novih mina. Ministar obrane te zemlje, Dovile Šakaliene, opravdava taj plan "egzistencijalnom prijetnjom" po Litvu. Također ističe kako Rusija posljednjih godina povećava proizvodnju mina, dok je Europa, u skladu s Ottawskom konvencijom, uništavala vlastite zalihe.

Eva Maria Fischer, voditeljica pravne službe u organizaciji Handicap International Njemačka, u razgovoru za DW opisala je aktualne planove kao opasan i zabrinjavajući razvoj situacije.

"Zabrinutost za sigurnost istočnoeuropskih država u sadašnjem nestabilnom međunarodnom kontekstu može biti opravdana", rekla je Fischer još u ožujku, kada je prva od pet zemalja objavila svoje planove.

"No, trajna sigurnost ne može se temeljiti na oružju koje ubija neselektivno, ostaje u tlu i nakon završetka sukoba, te nastavlja sakatiti civile i uništavati temeljne životne resurse. Postoje i druge alternative za obranu. Možda se čine skupljima, ali nisu - ako se uzmu u obzir golemi troškovi koje donosi uporaba protuosobnih mina", zaključuje Fischer.